Blaženi Marin iz Kotora

U trinaestom stoljeću, kad su prvi sinovi svetog Franje tek prelazili Jadran i nicali u dalmatinskim gradovima, mladi se Marin pridružio franjevcima koji su 1265. iz Dubrovnika stigli u Kotor i nastanili se na Šuranju, u kući što su im je darovala pobožna braća. No Marina nije čekao miran samostanski vrt. Papa ga je poslao u daleke i nemirne krajeve: najprije u Srbiju, da riječju suzbija krivovjerje, a potom još dalje — kao papinskoga izaslanika među Tatare, u prostrane stepe južne Rusije, među narod tuđe vjere i jezika. Ondje, na rubu tada poznatoga svijeta, kamo malo tko od svoje volje zalazi, fra Marin je 1288. za Krista prolio krv i podnio mučeničku smrt. Njegovo je ime zapisano u franjevačkom martirologiju, knjizi mučenika reda, i tako sačuvano od zaborava. Marin iz Kotora hrvatski je redovnik i mučenik, jedan od dragulja Boke kotorske — onoga „zaljeva hrvatskih svetaca“ koji je iznjedrio čitav niz blaženika. Njegov tihi, daleki grob svjedok je da vjera ne poznaje granica. Blaženika se spominje 7. prosinca.