Blaženi Oton Pulski

Kad su prvi Franjini sljedbenici, još za svečeva života, prešli u Istru, među njima se našao i brat Oton — čovjek za kojega predaja kaže da je bio „izvanredne dobrote i savršene kreposti“. Pripovijeda se da je vjerojatno došao iz njemačkih krajeva, ali je svoj dom i svoj mir našao u Puli, među pukom koji ga je zavolio. Kroničari su o njemu zabilježili nešto rijetko: čitav niz čudesnih ozdravljenja. Pod njegovim su rukama, kažu, prohodali oduzeti, progledali slijepci, progovorili nijemi, srasle su slomljene kosti, a od zloduha oslobođeni vratili se sebi. Neka su se čudesa dogodila dok je bio živ, a druga — mnoga i nezabilježena — nastavila su se nizati na njegovu grobu, kamo su hodočasnici dolazili s molbama: jedni uslišani u tren, drugi tek nakon duge i ustrajne molitve. Bio je i glasovit mirotvorac, čovjek koji je smirivao svađe kao što je smirivao bolesti. Umro je oko 1241. Blaženi Oton ostaje tihi svjedok da svetost i najmanji grad čini velikim. Spomendan mu je 21. prosinca.