Blažena Salomea Krakovska

Salomea, kći krakovskog vojvode Leszeka Bijelog, rodila se oko 1211. u Krakovu. Kao dijete zaručena je, a 1218. udana za Kolomana, sina hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. Godine 1226. kralj je Kolomanu i Salomei povjerio Hrvatsku, Dalmaciju i Slavoniju, pa su stolovali u Čazmi. Koloman je 1239. darovao Đakovo bosanskom biskupu, čime počinje povijest Đakova kao biskupskog sjedišta. Salomea je kao franjevačka trećoredica bila poznata po dobrotvornosti. Nakon što je Koloman 1241. poginuo u borbi s Tatarima, vratila se u Poljsku, stupila među klarise i uz bratovu pomoć osnovala samostan u Zawichostu. Zbog tatarske opasnosti zajednica se preselila u Skału kraj Krakova, gdje je Salomea živjela u pokori i poniznosti te preminula 17. studenoga 1268. Papa Klement X. proglasio ju je blaženom 1672., a njezine su relikvije 2014. darovane Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji.