Dušni dan

Dušni dan, spomen svih vjernih mrtvih, Crkva slavi dan nakon svetkovine Svih svetih. Uveo ga je 998. sveti Odilon, opat Clunyja, za svoju opatiju i s njom povezane samostane, a benediktinci su ga proširili diljem Europe. S vremenom ga je prihvatila cijela Crkva. Papa Benedikt XV. dopustio je 1915. svim svećenicima da toga dana slave tri mise za pokojne, povlasticu koju je prije imala Španjolska. Crkva vjeruje da oni koji umru u Božjoj milosti, ali još nisu potpuno očišćeni, prolaze čišćenje prije ulaska u nebesku radost. Sveti Pavao piše da će djelo svakoga biti iskušano „kao kroz oganj“ (1 Kor 3,15). Zato Crkva, kao majka, nikada ne prestaje moliti za umrle, a vjernike poziva da to čine s njom. Ovaj je dan prilika da se s ljubavlju sjetimo pokojnih roditelja, supružnika, djece, rodbine i prijatelja, posjetimo njihove grobove i preporučimo ih Božjem milosrđu, u nadi uskrsnuća.