Nevina dječica

Tek što je nad Betlehemom zasjala zvijezda i anđeli otpjevali mir ljudima, u priču se o rođenju Spasitelja upleo i krik. Kralj Herod, izjeda ga strah da bi novorođeni Kralj mogao ugroziti njegovo prijestolje, prevaren od mudraca koji mu se nisu vratili, izdao je okrutnu zapovijed: neka se u Betlehemu i okolici poubijaju svi dječaci do dvije godine. Nadao se da će među njima pogubiti i Isusa — a Isus je već bio na putu u Egipat. Tako su ta betlehemska djeca, koja još nisu znala ni izgovoriti ime za koje umiru, postala prvi mučenici Novoga zavjeta. Evanđelist Matej u njihovoj smrti čuje davno proroštvo: „Glas se u Rami čuje, plač i jauk — Rahela oplakuje svoju djecu i neće da se utješi.“ Crkva ih od najstarijih vremena, odmah uz Božić, štuje kao „cvjetiće mučeništva“ — duše koje su za Krista dale život prije nego što su ga i shvatile, krštene vlastitom krvlju. Njihov spomen, tako blizu jaslicama, opominje svijet nad nevinošću i nad svakim nedužnim stradanjem. Blagdan slavi 28. prosinca.