Sveta Elizabeta Portugalska

Rodila se u aragonskoj palači kao kraljevska kći, a s dvanaest godina, iz državnih razloga, udana je za portugalskoga kralja — čovjeka nevjerna i naprasita. Život na dvoru mogao ju je otvrdnuti; nju je, naprotiv, učinio blagom. Muževe je nevjere podnosila s takvom dobrotom da je s ljubavlju odgojila i njegovu izvanbračnu djecu, a svađe koje su prijetile krvlju gasila je strpljivošću i molitvom. Kad su otac i sin, kralj i kraljević, poveli vojske jedan protiv drugoga, Elizabeta je — kaže predaja — sama izjahala među bojne redove i svojim tijelom razdvojila zaraćene, spriječivši pokolj. Zato je i ušla u povijest kao „kraljica mirotvorka“. U njoj je uz krunu uvijek živjela i sirotinja: hranila je gladne, pomagala bolesne i napuštene. Kad joj je muž umro pomiren s Bogom, skinula je nakit, razdijelila imanja i, kao franjevačka trećoredica, povukla se k siromasima. No mir joj ni u starosti nije dao počinka: na posljednjem putovanju, opet da spriječi rat među rođacima, iscrpljena je izdahnula 1336. Blagdan slavi 4. srpnja.