Sveta Elizabeta Ugarska

Elizabeta se rodila 1207. kao kći hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. Kao djevojka udala se za tirinškog kneza Ludovika IV., s kojim je živjela u sretnom braku i imala troje djece. Nadahnuta duhom svetog Franje Asiškog, uz muževu potporu dijelila je hranu gladnima, njegovala bolesne i za siromahe davala svoju odjeću i nakit. Kad joj je muž 1227. umro na putu u križarski rat, morala je napustiti dvorac Wartburg. Postala je franjevačka trećoredica i u Marburgu osnovala bolnicu, u kojoj je do kraja služila najpotrebitijima. Preminula je ondje 17. studenoga 1231., u dvadeset i četvrtoj godini. Već 1235. papa Grgur IX. proglasio ju je svetom. Najpoznatija predaja govori o kruhu koji je nosila siromasima, a koji se pred mužem pretvorio u ruže. Zaštitnica je Caritasa i karitativnih djelatnika, a u nas joj je posvećena župna crkva u Jalžabetu.