Sveta Terezija Avilska

Sveta Terezija Avilska (Terezija od Isusa), karmelićanka i prva žena proglašena crkvenom naučiteljicom, rodila se 1515. u Ávili u Španjolskoj. Kao djevojčica čitala je živote svetaca, ali i viteške romane. Sa dvadeset godina stupila je u karmelski samostan. Nakon godina osrednjosti i teške bolesti doživjela je duboko obraćenje i sve dublji molitveni život ispunjen mističnim iskustvima i viđenjima. Premda krhka zdravlja, bila je žena snažne volje, bistre glave i vedra duha. Uvidjevši da je redovnički život popustio, poduzela je reformu karmela: vratila ga je strogosti, šutnji i siromaštvu te osnovala 32 nova samostana „bosonogih“ karmelićanki, a u istom je duhu, zajedno sa svetim Ivanom od Križa, obnovila i mušku granu reda. Sve je to postizala usred otpora i nepovjerenja, oslanjajući se na molitvu i pouzdanje u Boga. Napisala je velika djela duhovnosti — „Život“, „Put k savršenstvu“ i „Unutarnji zamak“ — u kojima opisuje put duše prema sjedinjenju s Bogom; ona su klasici kršćanske mistike. Umrla je 1582. Crkva ju je proglasila svetom, a 1970. i naučiteljicom. Blagdan slavi 15. listopada.