Sveti Albert Veliki

Albert Veliki rodio se krajem 12. stoljeća u Lauingenu na Dunavu. Studirao je u Padovi i ondje, unatoč protivljenju obitelji, stupio u dominikanski red. Predavao je u Kölnu, Parizu i drugim gradovima, a među njegovim učenicima bio je i sveti Toma Akvinski. Svestran duh, bavio se teologijom, filozofijom i prirodnim znanostima te je mnogo pridonio tome da Aristotelova misao uđe u kršćansku teologiju. Kao provincijal svoga reda pješice je obilazio samostane, a i kao biskup u Regensburgu (1260. – 1263.) živio je skromno poput redovnika. Kasnije je bio papin savjetnik i diplomat, a posljednje godine proveo je poučavajući u Kölnu, gdje je preminuo 15. studenoga 1280. Ostavio je golem opus, od „Teološke sume“ do spisa o mineralima, biljkama i životinjama. Papa Pio XI. proglasio ga je 1931. svetim i crkvenim naučiteljem, a Pio XII. zaštitnikom prirodoslovaca.