Sveti Benedikt

Sveti Benedikt iz Nursije, otac zapadnoga redovništva i suzaštitnik Europe, rodio se oko 480. u talijanskoj Nursiji (Norciji). Kao mladić iz ugledne obitelji otišao je na studij u Rim, no zgrožen raskalašenošću grada povukao se u samoću. Tri je godine živio kao pustinjak u špilji kod Subiaca, gdje mu je — kaže legenda — hranu donosio redovnik užetom niz liticu. Glas o njegovoj svetosti privukao je učenike, pa je oko sebe počeo okupljati redovničke zajednice. Oko 529. utemeljio je glasoviti samostan Monte Cassino, koji je postao matica novoga reda i jedno od najvažnijih duhovnih i kulturnih središta Europe. Za svoje je redovnike napisao „Pravilo“ — mudar i uravnotežen zakonik redovničkoga života sažet u geslu „Moli i radi“ (Ora et labora) — koji spaja molitvu, rad i zajedništvo. Benediktinci su stoljećima, osobito nakon seoba naroda, čuvali vjeru, pismenost, knjige i znanje te krčili i obrađivali Europu. Umro je oko 547. u Monte Cassinu. Zbog tih golemih zasluga papa Pavao VI. proglasio ga je 1964. suzaštitnikom Europe. Štuje se i kao zaštitnik redovnika, učenika i protiv bolesti. Blagdan mu je 11. srpnja.