Sveti Dominik

Sveti Dominik, osnivač dominikanskog reda, rodio se oko 1170. u španjolskom mjestu Caleruega, kao sin plemenite obitelji. Studirao je filozofiju i teologiju te postao kanonik u Osmi. Na putovanjima kroz južnu Francusku susreo se s krivovjerjem katara i shvatio da se zabludama najbolje suprotstaviti učenim propovijedanjem i primjerom evanđeoskoga siromaštva, a ne silom. Zato je 1215. u Toulouseu utemeljio Red propovjednika — dominikance — koji je papa potvrdio sljedeće godine. Želio je da njegovi sljedbenici budu obrazovani, da žive jednostavno i da brane i naviještaju katoličku vjeru. Dominikanci su ubrzo postali jedan od stupova srednjovjekovne učenosti i dali velike mislioce, među njima svetog Tomu Akvinskog. Dominik je bio milosrdan prijatelj siromaha, poznat po molitvi i pokori; predaja mu pripisuje osobitu zaslugu za širenje pobožnosti svete krunice. Umro je 1221. u Bologni, a svetim je proglašen 1234. Prikazuje se s krunicom, ljiljanom i psom s bakljom. Zaštitnik je astronoma i brojnih dominikanskih ustanova, a u Hrvatskoj su dominikanci ostavili dubok trag. Blagdan mu je 8. kolovoza.