Sveti Emilijan

Emilijan, Španjolcima poznat kao San Millán, rodio se 473. u Berceu u pokrajini La Rioja, u siromašnoj seljačkoj obitelji. U mladosti je bio pastir, a s dvadeset godina povukao se kao pustinjak u obližnje planine. Glas o njegovoj svetosti brzo se proširio pa su se oko njega okupljali učenici. Biskup Tarazone zaredio ga je za svećenika i postavio za župnika u rodnom mjestu. Zbog revnosti i velikodušnosti stekao je i protivnike, koji su mu prigovarali da previše daje siromasima, pa se ponovno vratio samoći. S učenicima je utemeljio samostan u Cogolli i bio njegov prvi opat. Pripisuju mu se čudesa i dar proroštva. Preminuo je oko 574., gotovo stoljetni starac. Njegov životopis napisao je oko 640. sveti Braulion iz Zaragoze. Samostani San Millán de Suso i de Yuso, podignuti na mjestu njegova života, danas su na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine kao kolijevka kastiljanskog jezika.