Sveti Franjo Borgia

Sveti Franjo Borgia rodio se 28. listopada 1510. u Gandíji kraj Valencije, u uglednoj plemićkoj obitelji. Odgojen je na dvoru cara Karla V., oženio se Leonorom de Castro i s njom imao osmero djece, a obnašao je službe potkralja Katalonije i vojvode od Gandíje. Nakon suprugine smrti 1546. odrekao se svih naslova i imanja te 1548. stupio u Družbu Isusovu, a 1551. zaređen je za svećenika. Postao je prijatelj i suradnik svetog Ignacija Lojolskog, cijenjeni propovjednik i osnivač brojnih isusovačkih kolegija. Godine 1565. izabran je za generala Družbe. Pod njegovim vodstvom isusovci su otvorili misije u Americi, osnovan je Rimski kolegij, a u redu je uvedena svakodnevna jutarnja meditacija. Zbog svega toga nazivaju ga „drugim osnivačem” Družbe Isusove. Preminuo je 30. rujna 1572. u Rimu, a svetim ga je 1671. proglasio papa Klement X.