Sveti Lovro

Sveti Lovro, đakon i mučenik, rodio se oko 225. u Osci (danas Huesca u Španjolskoj). Bio je miljenik pape Siksta II., koji ga je postavio za prvoga među sedmoricom rimskih đakona i povjerio mu brigu za crkvenu imovinu i siromahe. Za progona cara Valerijana 258. godine papa Siksto bio je pogubljen, a Lovri je prorekao da će ga uskoro slijediti. Kad je gradski sudac od Lovre zatražio da preda „blago Crkve“, on je sav novac hitro razdijelio siromasima, a potom doveo pred suca bogalje, slijepce i bolesnike te rekao: „Evo blaga Crkve.“ Razgnjevljeni sudac dao ga je, prema predaji, mučiti na užarenoj rešetki, gdje je Lovro junački i vedro podnio smrt. Ta ga je rešetka učinila prepoznatljivim u umjetnosti. Štovanje svetog Lovre vrlo se rano proširilo cijelom Crkvom, a u Rimu mu je posvećeno više bazilika. Zaštitnik je siromaha, kuhara, vatrogasaca i knjižničara. U narodu je njegov blagdan povezan s ljetnim „Lovrinim“ meteorima i izrekom da nakon Lovre voda više nije za kupanje. Blagdan slavi 10. kolovoza.