Sveti Marko Križevčanin

Sveti Marko Križevčanin, treći kanonizirani hrvatski svetac, rodio se 1588. u Križevcima kao Marko Stjepan Krizin. Studirao je filozofiju u isusovačkom kolegiju u Grazu, a teologiju u glasovitom rimskom zavodu Germanicum et Hungaricum, gdje je vlastoručno zapisao da je Hrvat. Kao svećenik vratio se u zagrebačku biskupiju, a potom ga je ostrogonski nadbiskup Péter Pázmány pozvao u Ugarsku, povjerivši mu vodstvo sjemeništa u Trnavi i upravu jedne opatije kod Košica (u današnjoj Slovačkoj). Bilo je to doba Tridesetogodišnjeg rata, koji je pod krinkom vjere bio i borba za vlast i imanja. U Košicama je 1619. Marko, zajedno s dvojicom isusovaca — Stjepanom Pongracijem i Melkiorom Grodeckim — uhićen i okrutno mučen da se odrekne katoličke vjere. Sva trojica ostala su postojana i podnijela mučeničku smrt. Ta trojica Košičkih mučenika proglašena su blaženima 1905., a svetima 1995., kada ih je u Košicama kanonizirao papa Ivan Pavao II. Sveti Marko poseban je ponos rodnih Križevaca i cijele Hrvatske, uzor vjernosti i hrabrosti. Blagdan mu je 7. rujna.