Sveti Nikola Tavelić

Sveti Nikola Tavelić, prvi hrvatski svetac, rodio se u Šibeniku oko 1340., u plemićkoj obitelji. Studirao je filozofiju i teologiju, postao franjevac u Bribiru te oko 1365. zaređen za svećenika. Godine 1372., na poticaj pape, pridružio se skupini franjevaca koji su kao misionari pošli u Bosnu. Ondje je punih dvanaest godina, u teškim prilikama, propovijedao i učvršćivao vjeru. Oko 1384. otputio se u Svetu zemlju i nastanio u samostanu na brdu Sionu u Jeruzalemu. Ondje je učio arapski jezik, obilazio sveta mjesta i pripremao se za naviještanje evanđelja muslimanima. Zajedno s trojicom subraće — Deodatom, Petrom i Stjepanom — odlučio je javno posvjedočiti vjeru: stupili su pred jeruzalemskoga suca i neustrašivo ispovjedili Krista. Zbog toga su osuđeni na smrt i, nakon trodnevnoga zlostavljanja, 14. studenoga 1391. podnijeli mučeništvo. Stoljećima se štovao u Šibeniku i među franjevcima, a papa Pavao VI. proglasio ga je svetim 1970. godine — prvim hrvatskim svecem. Časti se kao zaštitnik Hrvatske i uzor misionarske hrabrosti te vjernosti Kristu do kraja. Blagdan mu je 14. studenoga.