Sveti Obadija

Obadija, čije ime znači „sluga Božji“, četvrti je od dvanaestorice malih proroka Staroga zavjeta. O njegovu životu ne znamo gotovo ništa, a ni vrijeme njegova djelovanja nije sigurno. Većina ga smješta u razdoblje nakon pada Jeruzalema 587. prije Krista. Tada su susjedni Edomci, potomci Ezavovi, umjesto da pomognu bratskom narodu, likovali nad njegovom nesrećom i zauzeli dio Judeje. Knjiga proroka Obadije, najkraća u Starom zavjetu, sa samo jednim poglavljem od 21 retka, naviješta sud nad Edomovom ohološću i pravdu za one koji su stradali. Završava pogledom prema Danu Gospodnjem, kada će se obnoviti Božji narod i „kraljevstvo će pripasti Gospodinu“. Prema drevnoj predaji prorok je pokopan u Sebastiji u Samariji, gdje se štuju i grobovi proroka Elizeja i svetog Ivana Krstitelja.