Sveti Petar i Pavao

Sveti Petar i Pavao, apostolski prvaci, zajedno se slave kao temelji Crkve. Za života su se rijetko susretali, ali ih je zauvijek sjedinilo mučeništvo u Rimu za Neronova progona. Petar, pravim imenom Šimun, bio je ribar iz Betsaide na Genezaretskom jezeru. Brat Andrija doveo ga je Isusu, koji ga je zbog žarke vjere nazvao Petrom — Stijenom — i njemu povjerio vodstvo Crkve. Iako je u Muci triput zatajio Učitelja, gorko se pokajao i postao prvi papa. Prema predaji razapet je naglavce na vatikanskom brežuljku. Pavao, rodom iz Tarza, isprva je bio žestok progonitelj kršćana, sve dok ga na putu u Damask nije zaustavio sam Uskrsli Krist. Od tada je postao najveći navjestitelj evanđelja poganima, proputovavši golem dio Sredozemlja i napisavši brojne poslanice koje su temelj kršćanskoga nauka. U Rimu mu je, kao rimskom građaninu, odrubljena glava na Ostijskoj cesti. Nad grobovima obojice apostola podignute su veličanstvene bazilike koje hodočasnici i danas pohode. Njihov zajednički blagdan, 29. lipnja, jedan je od najstarijih i najsvečanijih u Crkvi.