Sveti Stjepan

Sveti Stjepan, đakon i prvomučenik, prvi je svjedok koji je za Krista prolio krv. Njegovo ime na grčkom znači „kruna“, pa imendan s njime slave i Krunoslavi. Djela apostolska opisuju ga kao jednoga od prve sedmorice đakona koje su apostoli izabrali da pomažu u služenju zajednici, osobito siromasima, udovicama i strancima. Bio je čovjek pun vjere i Duha Svetoga, snažan u riječi i obdaren čudesima. Zbog uspjeha u naviještanju Krista mnogi su ga zamrzili, optužili za bogohuljenje i izveli pred Veliko vijeće u Jeruzalemu. Ondje je održao hrabar govor o povijesti spasenja i prekorio one koji odbacuju Boga. Razgnjevljeni slušatelji izveli su ga izvan grada i kamenovali. Umirući je, poput svoga Učitelja, molio za svoje progonitelje: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh.“ Pri kamenovanju je, prema Djelima, bio nazočan i mladić Savao — budući apostol Pavao. Crkva njegov blagdan slavi odmah nakon Božića jer je svojom smrću najsavršenije nasljedovao novorođenoga Krista. Štuje se kao zaštitnik đakona, zidara i konja; u narodu je Stjepanje dan čestitanja i pohoda. Blagdan slavi 26. prosinca.